KLINIKA ZA NEFROLOGIJU

Klinika za nefrologiju Kliničkog centra Niš godišnje pregleda više od 3000 pacijenata sa bubrežnim bolestima, sa problemima vezanim za bubrege i mokraćne puteve i više od 2000 osoba sa povišenim krvnim pritiskom.

Pacijenti koji izaberu Kliniku za nefrologiju imaju mogućnost da ih leči jedna od najvećih grupa praktičnih nefrologa u zemlji uključujući i specijaliste u lečenju hipertenzije.

Specijalisti za nefrologiju i hipertenziju rade u bliskoj saradnji sa drugim specijalistima kao što su kardiolozi, endokrinolozi, farmaceuti, sestre, edukatori i dijetetičari, kako bi omogućili visokokvalitetnu i efikasnu negu pacijenata koji imaju problema sa bubrezima, visokim krvnim pritiskom ili nekim drugim problemom vezanim za mokraćne puteve i bubrege.

Klinika za nefrologiju pruža usluge ambulantnim pacijentima, bolničkim pacijentima, a obavlja i usluge dijalize i pre i posttransplantaciono lečenje.

Delatnost

BOLESTI

Klinika za nefrologiju leči sledeće bolesti, ali i druge koje nisu obuhvaćene dole navedenim:

Nefrologija                                                 Hipertenzija   

hronična bolest bubrega                                 esencijalna hipertenzija

nefrologija u intenzivnoj jedinici                      hipertenzija u trudnoći

dijabetična nefropatija                                    maligna hipertenzija

glomerulonefriti                                             ortostatska hipertenzija

hiperoksalurija                                              posttransplantaciona hipertenzija

kalkuloza bubrega                                         prehipertenzija

bubrežna insuficijencija                                  primarni aldosteronizam

policistična i druge nasledne bolesti                stenoza renalne arterije

oboljenja bubrežnog parenhima                      renovaskularna hipertenzija

glomerularne bolesti                                       rezistentna hipertenzija

                                                                     sekundarna hipertenzija

Transplantaciona nefrologija

Transplantaciona nefrologija pruža svetske standarde lečenja pacijenata koji žele transplantaciju bubrega a u bliskoj budućnosti i nekog drugog organa:

  • pretransplantaciona obrada i nega za primaoce bubrega
  • posttransplantaciona nega i dugotrajno lečenje recipijenta bubrega
  • pretransplantaciona obrada i nega živog davaoca
  • predijalizna (preemptivna) transplantacija bubrega koja je bolja za neke pacijente

Dijaliza

U Klinici za nefrologiju Kliničkog centra Niš su na raspolaganju sve metode dijaliznog lečenja za pacijente sa akutnom i hroničnom bubrežnom insuficijencijom:

  • bolnička hemodijaliza i peritoneumska dijaliza
  • 24-časovna hitna dijaliza
  • kućna dijaliza za pojedine pacijente
  • predijalizna obrada za transplantaciju bubrega
  • obrazovni programi za pacijente na dijalizi i njihove porodice

Hipertenzija

Lekari i sestre Klinike za nefrologiju procenjuju i leče osobe sa blagim i teškim formama hipertenzije ili povećanog krvnog pritiska. Za efikasno lečenje visokog krvnog pritiska izvode se i sledeći programi:

  • ambulantorno praćenje krvnog pritiska
  • neinvazivna hemodinamska procena
  • sestrinski program edukacije pacijenata za lečenje visokog krvnog pritiska

Istraživanja

U Klinici za nefrologiju se sprovode i klinička istraživanja po standardima dobre kliničke prakse, kako bi se procenjivali efekti raznih terapijskih postupaka na korekciju poremećaja i remisiju bubrežnih bolesti. Istraživanja se sprovode zato što mehanizmi koji dovode do progresivnog oštećenja bubrega nisu dovoljno poznati i razumljivi. Kardiovaskularna bolest je vrlo česta u osoba sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom a mehanizmi koji do toga dovode nisu dovoljno razumljivi.  Nove metode za procenu funkcije krvnih sudova pokazuju da sitni krvni sudovi u pacijenata sa hroničnim oboljenjem bubrega ne rade dobro i mogu predisponirati pacijente sa bubrežnom bolešću za progresivno oštećenje srca. Projekti evaluacije kalcifikacija krvnih sudova u srcu su u toku. Ova ispitivanja mogu pomoći da se identifikuju i definišu mehanizmi kardiovaskularnog rizika u pacijenata sa bubrežnom bolešću i onih koji su na dijalizi.

Mnoge studije su takodje važne na polju hipertenzije, uključujući i uticaj merenja krvnog pritiska u kućnim uslovima na dugotrajnu kontrolu krvnog pritiska.

Aterosklerotična renovaskularna bolesti je važan klinički problem u kome adekvatna terapija nije dobro definisana.

Hirurške procedure ili rešavanje problema aplikacijom stenta, traži dugotrajno praćenje da bi se dobio uvid u tok i efikasnost procedure. Takodje postoje mnoga pitanja sa aspekta etiologije krvnog pritiska i lečenja u posebnim grupama pacijenata kao što su oni sa presadjenim bubregom ili jetrom pa i na tom polju se planiraju i prate istraživanja.

Istraživanja na polju oboljenja glomerula obuhvataju kliničke studije koje prate ishod pojedinih formi glomerulonefrita kao i epidemiologiju oboljenja glomerula, genetiku glomerularnih bolesti, funkcionalne testove i njihovu validaciju i aplikaciju molekularnih dijagnostičkih markera za interpretaciju biopsije bubrega i sprovodjenje kliničkog lečenja.

Dijabetična nefropatija je sve češći uzrok bubrežne insuficijencije pa je potrebno sprovesti kliničke studije novih terapijskih sredstava za prevenciju progresije kod ovih bolesti. Takodje, treba razviti genetske testove koji bi pomogli u dijagnozi dijabetične nefropatije kao i nove dijagnostičke mogućnosti za ranu dijagnozu nefropatije u sklopu dijabeta.

Trenutna inicijativa za istraživanje kada su u pitanju nasledne bolesti bubrega, a pre svega policistična bolest bubrega, podrazumeva sledeće: genetika policistične bolesti, kliničke studije koje bi poboljšale lečenje ove bvolesti, aplikacija molekularnih markera za interpretaciju biopsije bubrega i kliničkog lečenja, evaluacija i lečenje policistične bolesti jetre, genetika naslednih bolesti glomerula, i porodične studije u naslednim bolestima bubrega.

Zakazivanje

Pacijenti mogu zakazati prijem na Kliniku preko sledećih telefona: 530-856; 233-026;

Transplantacija bubrega

Transplantacija bubrega je jedan od najvećih programa Klinike za nefrologiju KC Niš u zemlji a posebno na teritoriji jugoistočne Srbije.

Transplantacija od živog davaoca

Transplantacija od živog davaoca može biti srodnička ili nesrodnička. Organi od živog donora imaju više prednosti: bubreg živog donora je najkvalitetniji bubreg koji se daje primaocu jer se davaoc pre transplantacije ispituje, donor od živog bubrega traje najduže, preko 25 godina živi više od polovine, dok kadaverični bubreg dobro funkcioniše obično prvih 10 godina; bubreg od živog donora se može transplantirati odmah. Vreme čekanja na kadaverični bubreg varira od 5 do 15 godina. Većina bubrega od živog donora funkcioniše odmah nakon transplantacije dok mnogi kadaverični bubrezi ne profunkcionišu odmah.

Transplantacija bubrega od ABO inkompatibilne osobe

Ovo je inovativni program transplantacije kada se bubreg može transplantirati i od osobe sa različitom krvnom grupom prema specijalnom protokolu tretmana takvih pacijenata sa krvno grupnim barijerama.

Transplantacija bubrega kada je pozitivan crossmatch

Klinika za nefrologiju ima i aktivan protokol za transplantaciju bubrega u pacijenata koji su razvili antitela protiv donora bubrega (pozitivan crossmatch). Ova antitela se obično javljaju posle trudnoće, transfuzije krvi ili prethodne transplantacije bubrega. Ranijih godina ovakva transplantacija nije bila moguća. Protokol naše Klinike omogućuje transplantacionim hirurzima da uspešno izvedu transplantaciju bubrega uprkos prisustvu ovih potencijalno opasnih antitela, sa uspehom koji je sličan onome koji se vidja u kadaveričnoj transplantaciji.

Transplantacija bubrega kod osoba sa policističnom bolešću

Policistična bolest bubrega (PLC) je u oko 30% uzrok terminalne bubrežne insuficijencije i lečenja dijalizom. Multidisciplinarni tim lekara – nefrolozi, hepatolozi, molekularni genetičari, radiolozi, urolozi i neurohirurzi, kao i hirurzi za transplantaciju – rade i saradjuju zajedno kao tim koji se brine o lečenju ovih pacijenata. Nefrolozi naše Klinike imaju veliko iskustvo, dugo godina, sa lečenjem pacijenata sa PLC.

Lečenje

Lečenje pacijenata sa PLC se sastoji u sledećem:

  • genetski saveti
  • medicinsko lečenje sa ciljem da se što duže očuva funkcija bubrega
  • rano otkrivanje i lečenje komplikacija
  • multidisciplinarni pristup za lečenje kompleksnih kliničkih problema kao što je masovna policistična bolest jetre i hronični bol od strane bubrega
  • bazična istraživanja da se razume kako mutacije u PLC genima uzrokuju razvoj cisti u bubregu i jetri kao i hipertenziju i aneurizme
  • kliničke studije novih lekova ca ciljem da se uspori progresija bolesti
  • adekvatno javljanje i lečenje transplantacijom bubrega

Transplantacija bubrega u osoba sa PLC

Oko 50-60% pacijenata sa PLC razvije terminalnu uremiju kada je potrebno lečenje dijalizom i transplantacijom. Većina takvih osoba je u relativno dobrom zdravlju što ih čini pogodnim kandidatima za transplantaciju. Transplantacija bubrega bez uklanjanja policističnog bubrega je poželjna sem ako bubreg nije mnogo veliki.

O policističnim bubrezima

Policistična bolest bubrega je nasledni poremećaj u kome se razvijaju ciste, pre svega u bubregu. Bolest se manifestuje kao dva tipa:

  • autozomno dominantna policistična bolest (ADPKD) zahvata oko jednu osobu na 400 do 1000 osoba i uzrokovana je nasledjivanjem abnormalnog gena jednog od roditelja. Dete od roditelja sa ADPKD ima 50% šanse da razvije naslednu bolest.
  • autozomno recesivna policistična bolest bubrega (ARPKD) zahvata izmedju 1 na 20000 do 1 na 40000 osoba i uzrokovana je nasledjivanjem abnormalnih gena od oba roditelja

Oko 50-60% pacijenata sa ADPKD tokom svog života zahteva lečenje dijalizom ili transplantacijom.

Istraživanja policistične bolesti bubrega

Istraživači su otkrili glavne gene koji uzrokuju ADPKD (PKD1), gen koji uzrokuje ARPKD (PKHD1), i gen koji uzrokuje retku formu policistične bolesti bubrega praćene multipnim malformacijama (Meckel-Gruber sindrom MKS3). Otkrivena su takodje i dva gena koja su odgovorna za izolovanu policističnu bolest jetre (PRKCSH i Sec63). Trenutna istraživanja se bave rešavanjem problema kako mutacije u genima za policističnu bolest dovode do razvoja cisti i kakve su mogućnosti na osnovu tih saznanja za efikasnu terapiju. Ove studije su pokazale da novi lek, antagonist V2 vazopresin receptora (tolvaptan), može dramatično usporiti razvoj i progresiju policističnih bolesti bubrega u nekoliko životinjskih modela bolesti. Pokazano je i da drugi lek (octreotide) može usporiti razvoj i policistične bolesti bubrega i policistične bolesti jetre. Pokazano je da takav efekat ima i imunosupresivni lek sirolimus koji se koristi u programu transplantacije bubrega. Velika klinička istraživanja sa navedenim lekovima su u toku, a neka od njih, očekujemo da budu sprovedena i u našoj Klinici.

Oboljenja glomerula/parenhima bubrega

U našoj ustanovi se na osnovu kliničkih i patoloških ispitivanja postavlja dijagnoza oboljenja glomerula i parenhima bubrega. Prva biopsija bubrega u Institutu je uradjena 1980. godine. Svaki pacijent se obradjuje na osnovu savremenih dijagnostičkih tehnika za procenu funkcije i morfologije bubrega. To podrazumeva:

  • multidisciplinarni pristup za dijagnozu i lečenje
  • procenu pacijenata u vezi sa prisustvom belančevina u mokraći (proteinurija), krvi u mokraći (hematurija) ili urinarnih cilindara
  • procenu morfologije i funkcije bubrega primenom radioizotopskih tehnika ispitivanja
  • bubrežnu biopsiju za histopatološku dijagnozu
  • permanentnu negu nakon ordinirane terapije i redovno ambulantno praćenje uz redovnu kontrolu krvnog pritiska

Procena i lečenje glomerularnih bolesti

  • dijabetička nefropatija
  • krioglobulinemija
  • disproteinemija (amiloidoza bubrega, bolest lakih lanaca, multipli mijelom)
  • fokalno segmentalna glomeruloskleroza
  • IgA nefropatija (Berger-ova bolest ili IgA glomerulonefritis)
  • membranozna nefropatija
  • bolest minimalnih promena (minimal change disease)
  • sistemski lupus (lupus nephritis)
  • sistemski vaskulitis (Wegener-ova granulomatoza, mikroskopski poliangitis, Goodpasture-ov sindrom
  • hereditarni nefritis
  • Alport-ova bolest/bolest tanke bazalne membrane

Dodatne opcije za lečenje pacijenata sa oboljenjem glomerula:

  • dijaliza, bilo hemo ili peritoneumska, u kućnim ili bolničkim uslovima
  • predijalizna transplantacija bubrega bilo od živog ili kadaveričnog donora i lečenje nakon transplantacije

Istraživanja

Trenutna istraživanja vezana za glomerulonefrite/parenhimske bolesti bubrega podrazumevaju

  • klinička istraživanja glomerulonefrita
  • kliničku epidemiologiju glomerularnih bolesti
  • genetiku glomerularnih bolesti
  • razvoj funkcionalnih testova i njihovu validaciju
  • aplikaciju novih molekularnih dijagnostičkih markera na interpretaciju biopsije bubrega i kliničko lečenje

Program dijalize

Prva hemodijaliza uradjena je u Klinici 1974. godine, kada je počeo i hronični program hemodijalize. Broj bolesnika je sve više rastao i danas se godišnje uradi oko 30 hiljada dijaliza za preko 200 hiljada pacijenata. Program peritoneumske dijalize počeo je 1978. godine a danas se na ovom programu nalazi 120 pacijenata. Naša Klinika je otvorila sve centre za hemodijalizu na teritoriji jugoistočne Srbije kao i na Kosovu, a obučeni su kadrovi i otvoren Centar u Podgorici. Naš program dijalize uključuje sve vrste dijaliza za pacijente sa akutnim i hroničnim oštećenjem bubrega:

  • akutna hemodijaliza i peritoneumska dijaliza
  • hronična hemodijaliza i peritoneumska dijaliza
  • kućna peritoneumska dijaliza
  • hronična hemodijafiltracija

O sigurnosti pacijenata brine edukovani tim lekara, sestara, dijetetičara, socijalnih radnika, a o aparatima vrlo stručni dijalizni tehničari i inžinjeri.

Dijabetička nefropatija

Program organizovanog zbrinjavanja pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom počeo je 2004. godine i ima za cilj da omogući kontinuirano i adekvatno lečenje tokom evolucije dijabetičke bubrežne insuficijencije. Program se sastoji u ranom otkrivanju dijabetičke nefropatije i ranom lečenju, sa ciljem da se uspori progresija bolesti. Ponekada pacijenti i ne znaju da imaju dijabetičku nefropatiju zato što simptomi u ranom stadijumu nisu prisutni. Kako dijabetička nefropatija povećava rizik za bubrežnu insuficijenciju i oboljenje srca, nefrološka obrada je vrlo važna da se stanje brzo dijagnostikuje i dobro održava funkcija bubrega i srca.  Ciljevi ovog programa su:

  • rana dijagnoza dijabetičke nefropatije primenom savremenih metoda pregleda krvi, mokraće, vizuelizacije bubrega, biopsije bubrega i urološke obrade;
  • adekvatno lečenje dijabetičke nefropatije kako bi se pratila progresija bolesti i blagovremeno podešavala terapija;
  • istraživanja koja će povećati razumevanje uzroka dijabetičke nefropatije kako bi se razvili novi terapijski postupci. Pažljivo se analiziraju studije koje su koristile pirfen i don za lečenje dijabetičke nefropatije kao i sulodexil i vildagliptin.

Plan lečenja dijabetičke nefropatije

Pacijenti se leče od dijabetičke nefropatije prema stadijumu i težini bolesti:

  • lekari i sestre primenjuju lekove koji leče i popravljaju bubrežnu funkciju, hipertenziju, glikemiju, anemiju i holesterol;
  • dijetetičari edukuju pacijenta u vezi sa ishranom i prave poseban plan u vezi unosa soli, proteina, kafe i alkohola;
  • strukovne nefrološke sestre edukuju pacijenta u vezi promene životnog stila u cilju očuvanja dobrog zdravlja. Pacijent uči o obustavi pušenja, upotrebi lekova, treningu za fizičku aktivnost i smanjenju težine;
  • nefrolozi i nefrološke sestre analiziraju primenjene lekove za svakog pacijenta i pomažu u podešavanju doze ili promene leka ako je to potrebno da se stabilizuje ili popravi bubrežna funkcija i izbegnu neželjeni momenti;
  • pacijenti se edukuju o lekovima koji mogu da pogoršaju bubrežnu funkciju kao što su nesteroidni antireumatici i jodnokontrastna sredstva koja se koriste za angiografske studije i CT pregled;
  • kada se pacijentu ponudi učešće u kliničkim studijama, detaljno mu se objasni priroda lečenja koje se sprovodi i on potpisuje saglasnost.

Istraživanja

Neka od savremenih istraživanja dijabetičke nefropatije uključuju:

  • kliničke studije koje procenjuju nova terapijska sredstva kao što su pirfenidon, sulodeksid i vildagliptin;
  • razvoj genetičkih testova koji pomažu dijagnozi dijabetičke nefropatije i razvoj novih dijagnostičkih postupaka za ranu dijagnozu dijabetičke nefropatije.

Kako sve više raste broj pacijenata sa dijabetičkom nefropatijom u programu peritoneumske dijalize, posebna pažnja će dodatno biti posvećena usavršavanju bolje organizacije i zbrinjavanja ovih pacijenata.

Nefrologija u jedinicama intenzivne nege

Kritično teški bolesnici u jedinicama intenzivne nege, posebno neurohirurgije, hirurgije, neurologije, koronarne jedinice, imaju lošu prognozu ali se zadnjih godina ishod poboljšava zahvaljujući modernim metodama prečišćavanja krvi. Zadnjih godina se broj kritično teških bolesnika sve više povećava, sa sve većim potrebama za primenu metode prečišćavanja krvi što zahteva dobru organizaciju nefrologa i lekara intenzivne jedinice.

Kako je akutna bubrežna insuficijencija sa poremećajem tečnosti elektrolita i acidobazne ravnoteže u jedinicama intenzivne nege sve češća, primenjujemo nove metode prečišćavanja krvi kod ovih bolesnika kao što su venovenska hemodijafiltracija, kontinuirana venovenska dijaliza i hemofiltracija. U razvoju su i protokoli za hemoperfuziju u različitim vrstama trovanja. Takodje, razvijamo i evaluiramo potrebu za uvodjenjem mašina koje pomažu oštećenu funkciju jetre.

Hronična bubrežna insuficijencija

Broj osoba sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom sve više raste i posebna pažnja se posvećuje organizovanom lečenju i kontroli takvih pacijenata. Medicinski problemi ovog poremećaja su:

  • dijagnoza i lečenje bolesti koje oštećuju bubreg i dovode do hronične bubrežne insuficijencije (oboljenja glomerula, tubula, intersticijuma, krvnih sudova, nasledne bolesti)
  • lečenje metaboličkih komplikacija bubrežne insuficijencije
  • lečenje anemije
  • kontrola krvnog pritiska
  • saveti za ishranu
  • intervencije za usporavanje progresije hronične bubrežne insuficijencije

Uprkos tome što kod velikog broja pacijenata sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom se postigne ciljna vrednost u lečenju, bolest progredira i posle odredjenog perioda vremena potrebno je lečenje dijalizom ili transplantacijom.

Pre nego što dodjemo do stadijuma kada je lečenje dijalizom neophodno, naš cilj je da pacijenta adekvatno edukujemo i da ga blagovremeno pripremimo na lečenje dijalizom ili transplantacijom bubrega. Naši dijalizni edukatori izlože detaljno svakom pacijentu opcije koje su mu na raspolaganju za trajno lečenje i izbor metode i blagovremeno ga pripreme za taj tretman, a blagovremeno se uradi i izrada pristupa za odredjeni tretman. U predijaliznom periodu pacijent primi i sve neophodne vakcine a daju mu se obaveštenja i o načinu obezbedjivanja lekova i drugih prava iz njegovog zdravstvenog osiguranja.

Istraživanja

Pratimo i podstičemo istraživanja u mnogim poljima koja imaju zadatak da se bolje razumeju mehanizmi koji dovode do progresivnog oštećenja bubrega. Karsdiovaskluarna bolest je vrlo česta u osoba sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom a mehanizmi koji do toga dovode nisu jasni. Nove metode za procenu funkcije krvnmih sudova pokazuju da su mali sudovi u osoba sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom slabije funkcionalni i mogu predisponirati ove ljude za progresivno oštećenje srca. U toku su projekti evaluacije kalcifikacija krvnih sudova u srcu. Ove studije mogu pomoći da se identifikuju i definišu mehanizmi kardiovaskluarnog rizika u pacijenata sa bubrežnom bolešću i u onih na dijalizi.

Mnoge studije ispituju uticaj hipertenzije a posebno načina kontrole krvnog pritiska i uticaja dugotrajne kontrole na tok bolesti.

Aterosklerotična renovaskularna bolest je sve češći i važan problem a nema adekvatno dobro definisane terapije. U dugotrajnim praćenjima se procenjuje šta je za pacijenta bolje, operacija ili plasiranje stenta. Takodje postoje pitanja vezana za etiologiju i terapiju visokog krvnog pritiska u posebnim populacijama bolesnika kao što su pacijenti sa transplantiranim bubregom ili jetrom.

Organizaciona struktura

Klinika za nefrologiju ima 4 odeljenja, 6 odseka, 1 kabinet, 1 operacionu salu i 2 specijalističke ambulante

  • Odeljenje za kliničku nefrologiju - načelnik, Prof. dr med.sci. Svetislav Kostić
  • Odeljenje za peritoneumsku dijalizu - načelnik, Doc. dr med.sci. Marina Avramović
  • Odeljenje za hemodijalizu - načelnik, Prof. dr med.sci. Vidojko Djordjević
  • Odeljenje za laboratorijsku dijagnostiku - načelnik, Doc. dr med.sci. Tatjana Cvetkovi

Kadrovska struktura 

Na Klinici za nefrologiju radi 24 lekara specijalista, 2 lekara na specijalizaciji, 2 biologa, 85 medicinskih tehničara, 4 elektrotehničara i 28 pomoćnih radnika. Titulu doktora medicinskih nauka ima 12, a magistra medicinskih nauka 6 lekara. Nastavu na Medicinskom fakultetu u Nišu izvodi 11 nastavnika i saradnika:

  • Prof. dr med.sci. Vidojko Djordjević, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Radomir Raičević, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Svetislav Kostić, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Vojin Savić, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Sonja Radenković, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Slavimir Veljković, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Rade Čukuranović, redovni profesor
  • Prof. dr med.sci. Marina Avramović, vanredni profesor
  • Doc. dr med.sci. Tatjana Cvetković
  • Doc. dr med.sci. Radmila Veličković
  • Ass. dr med.sci. Branka Mitić

Plan razvoja klinike

U toku je rekonstrukcija postojećih kapaciteta i nabavljanje neophodne opreme za uvodjenje novih dijagnostičkih i terapijskih metoda.

  • opremanje laboratorije (nabavka aparata za krvnu sliku, ELISA-reader, aparat za acido-bazni status, aparat za imunoelektroforezu, aparat za praćenje imunoloških nalaza transplantiranih pacijenata i dr.);
  • opremanje hirurške sale (nabavka hirurškog stola, lampe, sterilizatora i autoklava);
  • opremanje intenzivne nege (oprema za monitoring bolesnika);
  • opremanje Dnevne bolnice (aparat za merenje 24-časovnog krvnog pritiska, infuziona pumpa sa brojačem kapi);

Direktor, Prof.dr Vidojko Đorđević